PUT POD NOGE
- Snezana Knezevic
- Nov 3, 2019
- 2 min read
PUT POD NOGE
Gospode,čas je.
Natraja se leto.
Zaseni sunčanike,
Razobruči vetar,
Dok poljem jesenjim zahuči.
Kad stigne novembar u kabanici boje jutarnje izmaglice, bez kucanja otvori vrata, ušeta pravo u dom ostavljajući kaljave tragove čizama i zastane kraj prozora koji gleda u grane bez listova sjajne od kiše, treba učiniti samo jedna stvar. Treba krenuti na put. Pustite ga neka zasedne kao nezvan gost u vašem domu, neka raširi po sobi miris prvog mraza i natrulog lišća, neka se mršti u polumraku kasnih zora. Vi obujte svoje želje i ogrnite se davnim snovima pa put pod noge.
Gde je duga? Gde je kapija koja vodi napolje iz kruga?
Nema razloga za brigu. Sve dok postoje mokri putevi, prepuni peroni, romantični vozovi, žustri avioni, udobni automobili i suludo neudobni autobusi, nema razloga za brigu. Staze su kao vene, prepliću se i sapliću jedna drugu, ponekad se čini da vode u krug, nekada deluju beskrajno, ali uvek vode pravo do srca.
One thing about the train. It doesn’t matter where it’s going; what matter is deciding to hump in.
Mora se. Ako postoji vreme za putovanja, to je uvek sada. Upalite vatre Svetog Elma u svojoj duši, malene plamičke svoje žudnje. Okitite čela Granatom da svetli noću i za tmurnih dana. Ako je pomogao Noju u danima očaja, pomoći će i vama.
Nema bezbednih puteva u ovom delu sveta.
Samo neizvesnost u svojoj punoj lepoti. Nemojte biti puki turisti što u rulji trče preko trgova i zaleću se po dugim hodnicima muzeja. Budite svoj svetski putnik koji ne zna gde će se sutra probuditi, a gde zaspati. Sloboda je uvek pomalo strašna, ali se bez nje ne može, kao ni bez vazduha. Malo je reska i hladna. Budi i oživljava. Hrabro stanite pred raskršćem, kao pred zmajem i zamahnite svojim plamenim mačem avanture.
Dangerous business, going out of your door. You step onto the road, and if you don’t keep your feet, there’s no telling where you might be swept off.
Pa ko može da odoli?
(Inspirisano Rilkeom, Polar Express-om, Starim zavetom, Vatrama Svetog Elma i , naravno, Tolkinom)
Comments